Trnovito lišće šipkova drva
prži me do boli.
Od zelene boje zastaje mi dah.
Kao da sam ugledala
najljepše lice arapskog princa
koji nikada nije ni postojao.
Zarobljena u četiri zida
ne znam što je ljepota.
Propuštena mladost ogleda se
u milijunima kapljica prolivenog mora.
U trenutku kad se konačno nalazim pred samim izlaskom albuma, kad te pjesme više neće biti samo moje, u trenutku u kojem sam svjesna da više ne mogu utjecati ni na što što će se s njima događati, u trenutku kad se osjećam ogoljenije nego ikad, ne mogu pronaći prave riječi kojima bih vam ih najavila, preporučila i predala vam ih raširenih ruku na slušanje u nadi da će vam barem jedna od njih nešto reći. Meni su rekle puno toga.
Album "U snu" je vani za nekoliko dana, a ta činjenica mi se čini jednako stvarnom kao i san. Neizmjerno sam zahvalna što sam na njemu imala priliku surađivati s ljudima čiji način stvaranja odražava upravo to što sam željela reći, no sama to nikada ne bih uspjela izraziti na tako poseban način. Svatko od njih bio mi je jako važan u procesu nastanka albuma, a ako je život uopće moguće dijeliti na san i javu, album sam definitivno snimila u snu. Oni su, abecednim redom jer ne mogu drugačije, Ana, Golnar, Luka, Marin, Nikola, Pedro i Zvone <3
Tko je koji dio radio, u sljedećem postu, a umjesto p.s., fotku s početka snimila je Iva na jednom od koncerata Canto do Brasil u KCM-u, Iva o kojoj ću vam isto jednom ispričati nešto zanimljivo.
Related Posts
